|
Lekovito bilje
|
Latinski naziv: Urtica dioica
Kopriva je zeljasta biljka, intenzivno zelene boje. Raste samoniklo duž puteva, ograda, uvek u blizini kuća i čoveka. Listovi su srcolikog oblika, nazubljeni po obodu i obrasli sitnim dlačicama. Cveta preko leta, od maja do septembra.
U nekim krajevima koprivu zovu žara. Taj naziv nije nimalo slučajan. Dobro je poznato da u slučaju čovekove nepažnje, kopriva može da ožari. Tada se na koži javlja crvenilo i neprijatan osećaj peckanja. Ako zanemarimo ove moguće neprijatnosti, kopriva je izuzetno korisna biljka.
Kod ljudi postoji izvesna odbojnost prema koprivi što je i normalno, ali treba imati u vidu da je kopriva lekovita biljka. Lekoviti su listovi, koren i seme. Listovi se beru u proleće i suše na promaji. Sveži i suvi listovi se koriste za spremanje čaja od koprive. Sveži listovi se mogu koristiti za pripremanje variva ili pite od koprive. Priprema je ista kao da je u pitanju spanać. Koren se vadi u proleće ili jesen. Sa korena se odstranjuje zemlja i on se suši na toplom vazduhu ili u sušarama. Seme se prikuplja u avgustu i septembru mesecu.
Kopriva leči slabokrvnost i čisti krv. Koristi se kod reume i gihta. Ova biljka je diuretik. Može da ojača organizam i ulije mu neohodnu energiju. Dobra je za kožu i kosu. Interesantno je da se kopriva upotrebljava u organskoj biljnoj proizvodnji, kao zaštitno sredstvo protiv štetočina. Naime rastvorom koprive se prskaju biljke, umesto hemikalijama.
izvor www.lekovitebiljke.com |
|
|
Latinski naziv: polygonum bistorta
Sinonimi: srčenica, srčenjak, trava od srca.
Opis biljke: srčanikvje višegodišnja biljka jakog i uvijenog korena
Spolja, koren je smedj, a iznutra boje mesa. Razmnožava se izbojcima iz čvorova ili semenom (u jesen, odmah nakon što sazri). Stabljika naraste i preko 1 metra. Listovi su dugački, kopljasti a pri dnu imaju peteljku. Gomji listovi su uži i obuhvataju stabljiku. Gomja strana listova je tamnozelene, a s donja sivo-zelene boje. Cvetovi su ružičasto-beli koji su na vrhu formiraju klas klas i vrlo su prijatnog mirisa.Stanište: raste na planinskim i brdskim livadama i pašnjacima.
|
|
Opširnije...
|
Latinski naziv: tarxacum officinale
Opis biljke: maslačak je trajna zeljasta biljka. Cveta od marta do maja jarko žutim cvetovima. Listovi maslačka su jake zelene boj i nazubljeni. Stabljika i listovi kada se prelome suze tečnošću. Posle sazrevanja cvetovi daju lagano, karakteristično seme bele boje. Maslačak od lekovitih materija sadrži gorke materije, mnogo kalijuma (u nadzemnom delu), smole, etericno ulje, 40% inulina (u korenu). Listovi sadrže 16 – 18 % vitamina C, gvozdja oko 3%.
Stanište: široko rasprostranjena biljka koja najčešce raste po travnjacima, livadama, parkovima, uz staze i živice.
|
|
Opširnije...
|
|
Latinski naziv: Fragaria vesca L.
Sinonimi: Šumska jagoda,jagodnjak,divlja jagoda,pozemljuša Koja je radost kad u sumi ugledamo kao krv crvene divlje jagode medju njenim neznim zelenim liscem. A tek slast za nepca! Ovi ljupki, hranljivi plodovi (lazni, u stvari, jer su pravi plodovi samo spoljne zute semenke) izuzetne su po svojim zastitnim svojstvima. Oni sadrze elaginsku kiselinu - specijalno jedinjenje koje onemogucava izazivace kancera da pretvaraju zdrave celije u zlocudne (kancerogene). Uz to nam donose tako potrebne vitamine i minerale, osvezavaju nas i neguju nasu kozu. Divlju jagodu su otkrili jos nasi preci u sojenicama, bila je veoma cenjena u staroj Grckoj i Rimu, u srednjem veku su je smatrali magicnom, a od XVI veka lekari su je ponovo poceli prteporucivati za lecenje razlicitih poremecaja.
|
|
Opširnije...
|
|
Latinski naziv: rosa canina
Sinonimi: šipak, šipurika, divlji šipak, divlja ruža, pasja ruža, srbiguzica, šipurina, šepurika.
Opis biljke: šipurak je grm visine od 2 do 3 metra. U prvoj godini pojavljuju se uspravni izdanci koji se u narednim godinama granaju i obrazuju mnogobrojne povijene i viseće grane. Ceo grm obrastao je oštrim i prema dole svijenim bodljikama. Listovi su neparno perasti, a listići jajastog oblika i oštro nazubljeni. Cvetovi su bele do belo-ružičaste boje. Plodovi su jajastog oblika, svetlocrvene boje, sa velikim brojem tvrdih semenki. Cvetovi su prijatnog mirisa, a plodovi kiselo-slatkog ukusa.
|
|
Opširnije...
|
|
Latinski naziv: arctostaphylos uva ursi
Sinonimi: divlja maginja, gornik, medvedovo uho, planika crvena, mlivnjak. Opis biljke: medveđe grožđe (uva) je višegodišnji, zimzelen polegnuti grm obrastao jajastim, čvrstim i kožastim listovima (zelene boje) dužine 2 do 3 cm. Listovi su neprijatnog, oporog i nagorkog ukusa, bez mirisa.Cvetovi su bele ili svetloružičaste boje zvonastog oblika (formiraju grozdove). Plod uve je okrugla, mnogosemena bobica, crvene boje.
|
|
Opširnije...
|
|
Latinski naziv: agrimonia eupatoria
Sinonimi: turica, ranjenik, ovčiji čičak, kostolom, trava od poseka.
Opis biljke: petrovac ima uspravnu, dlačicama obraclu stabljiku visine do 70 cm. Listovi su perasti, a listići jajastog do dugoljasto lancetastog oblika. Cvetovi formiraju u dugačak grozd oko same stabljike (mali su i žute boje). Mali plodovi imaju kukaste čekinje.Petrovac je gotovo bez mirisa, a ukus mu je gorak.Stanište: raste na vlažnini livadama, u jarkovima, uz vode, na prisojnim brežuljcima i stenama.
|
|
Opširnije...
|
|
Latinski naziv: Thimus serpyllum
Sinonimi: bakina dušica, popovac, vreskovica, vrisak, tamijan, bukovica, divlji bosiljak, dušičina, tamjanika itd.... Opis biljke: višegodišnja 20 - 30 cm. visoka, grmasta biljka. Majčina dušica se sastoji od vrlo tankih, mestimično za zemlju priraslih izdanaka crveno-mrke boje. Iz ovih izdanaka (vreža) se u velikom broju dižu uspravni ogranci obrasli sitnim, na kratkim peteljkama elipsastim listićima sivo – zelene boje, i okruglim cvastima. Cvetići su dvousnati, najčešće ružičaste do lila boje. Cveta tokom celog leta.
|
|
Opširnije...
|
|
Latinski naziv: rubus idaeus
Sinonimi: crvena jagoda, crvena kupina, malina planinska, pitoma kupina.
Opis biljke: malina je višegodišnja biljka žbunastog oblika. U prvoj godini izbiju do 2 metra visoke mladice, koje do zime odrvene. U drugoj godini mladice se granaju, cvetaju i donose plod. Stabljika je okrugla i obrasla čekinjastim bodljama. Listovi su neparno perasti, sastavljeni od 3 do 5 listica koji imaju dugacku peteljku.
|
|
Opširnije...
|
|
Latinski naziv: betula pendula
Sinonimi: brez, brezuša, briza, brizovina, metlika.
Opis biljke: postoje dve vrste breza: bela (obicna breza) i cvetna (severna breza). U lečenju obe imaju jednaku vrednost i primenu. Breza je 10 do 25m. visoko drvo sa vitkim grančicama i belom glatkom korom koja se može Ijuštiti na tanke listiće. Listovi na peteljkama su koso četvrtasti ili trouglasti i zašiIjeni. Cvetne su duge od 3 do 4 cm. i razvijaju se zajedno s lišćem.
|
|
Opširnije...
|
|
Latinski naziv: verbascum thapsus
Drugi nazivi:vučiji rep,divlji tabak,svećnik,beloperka...
Blagotvorna za disajne organe
Ovu magičnu biljku, koja kod nas raste kao korov, nosio je Odisej kao zaštitu od čini čarobnice Kirke. U doba Rimljana smela se brati samo uz magične reči, a hrisćani su osveštanim buketićima, u kojima se divizma obavezno nalazila, kadili kuće na Jovandan...
Impozantna i uočljiva, obavijena zlaćanim krunicama, raste uz puteve, po sunčanim, suvim, peskovitim zemljištima. Gornja polovina stabljike je klasasta cvast, gusto okićena krupnim žutim cvetovima, zbog kojih je u narodu zovu jos i kraljevska sveća. Svezi cvetovi su neugodnog mirisa, a suvu veoma prijatnog, koji podseća na med. Ukus im je slatkast, sluzast. Cveta tokom celog leta i jeseni.
|
|
Opširnije...
|
|
|
|
|
|
Strana 1 od 2 |
|