Sivi vuk je najveći pripadnik porodice pasa. Najveći vukovi žive na severu (prosečna težina = 41 kg.), dok su predstavnici južnijih populacija (Indija, Pakistan, Afganistan) upola manji . Prosečna težina odrasloga vuka s područja Srbije je oko 31 kg.Od vrha nosa do vrha repa dugački su prosečno 170 cm (rep = 42 cm), a prosečna im je visina u grebenu 70 cm. Boja vučjega krzna zavisi od udelu crnih, sivih i smeđih dlaka.

Boja krzna kod vukova varira, u rasponu od bele, preko svetlosmedje, crvenkaste, do sive i crne U Srbiji mu je boja krzna uvijek siva,retki su primerci drugih boja; leđa i rep su tamnosive boje koja prema trbuhu i nogama prelazi u svetlosivu. Na prednjoj strani podlaktice najčešće ima tamnu prugu, iako su pronađeni i primerci bez nje.

Građom tijela vuk je prilagođen trčanju, a naročito dugotrajnom kasu.. Noge su mu relativno duže nego u drugih pripadnika porodice pasa , što pridonosi brzom kretanju na relativno velike udaljenosti.
Vukovi žive i love u grupi koja se zove čopor. Jezgru čopora čini jedan reproduktivni par vukova (alfa ženka i mužjak), a svi ostali pripadnici čopora, štenad i njihova starija braća, potomci su toga para roditelja. Vukovi u čoporu putuju, love, hrane se i odmaraju, to jest zajedno su cele godine.
Strani vuk može ući u teritorij čopora, no ako to čopor otkrije, gotovo redovito će ga ubiti, a ponekad i pojesti. Isto se može dogoditi i psu ako uđe u teritorij vukova, jer i njega verojatno doživljavaju kao stranog vuka.


Vukovi mogu živeti u svakom staništu koje podržava dovoljno plena i koje im omogućava zaklon. Uspeli su se  održati u teško pristupačnim područjima. Doživljavamo ih kao simbol divljine. Vuk ima jedinog neprijatelja u prirodi- čoveka. Pokazalo se da vukovi mogu živjeti i sasvim blizu ljudi, u stočarskom kraju u polju žita ili na ivici grada.